Lifestyle

„Nisam želeo da završim kao Aleksa Janković“

"Smetalo im je što sam drugačiji. Problem je uglavnom predstavljala moja duga kosa, moj muzički ukus i stil oblačenja."

Smetalo im je što sam drugačiji. Problem je uglavnom predstavljala moja duga kosa, moj muzički ukus i stil oblačenja. Neretko sam dobijao komentare i na račun toga što su moji roditelji razvedeni. U stvari najgore je kad shvatiš da si zapravo TI žrtva vršnjačkog nasilja. Nisam mislio da su gurkanje, poneki nadimak i psovka, a na kraju i dobacivanja po hodnicima, zapravo jedan vid vršnjačkog nasilja, nerado se priseća Viktor (16)*, žrtva vršnjačkog nasilja.

Iako bi detinjstvo trebalo da predstavlja najlepši i najbezbrižniji period života, za decu poput Viktora, nažalost, nije tako.

Žrtve nasilja su uglavnom deca koja su povučena, sa manjkom samopouzdanja i samopoštovanja, nižeg materijalnog statusa ili sa lošijim uspehom u školi, i kao takva lako postaju meta nasilnika.

Šta o nasilju uglavnom misle tinejdžeri, kako bi ga sprečili i da li ga možda, u nekom slučaju, podržavaju, za Youth Vibes govori Anastasija (17).

Ni u kom slučaju ne podržavam vršnjačko, a ni bilo koji drugi vid nasilja. Mislim da je glavni problem što se o nasilju ne govori dovoljno i što se nasilnici ne kažnjavaju na adekvatan način, već dobijaju neke blage kazne. Takođe, mislim da se mnogi plaše ili stide da potraže pomoć. Dodala bih da je svako od nas prisustvovao nekom vidu nasilja, i ako i sam nije bio žrtva, u svom okruženju je sigurno video neki oblik nasilja.

Ilustracija; foto: Ilija Grujić

Najzastupljenije je upravo verbalno nasilje koje podrazumeva vređanje, spletkarenje, davanje pogrdnih imena, slanje neprikladnih i uznemirujućih SMS poruka, snimanje bez dozvole, ali i otimanje i seksualno uznemiravanje. Neretko se dešava da ovo preraste u fizički kontakt, kažu podaci iz Grupe za zaštitu od nasilja i diskriminacije, pri Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

O problemu vršnjačkog nasilja za Youth Vibes govorila je Jelena Spasić, psiholog i psihoterapeut.

Kao najčešće uzroke pojave agresivnosti navela je stresne situacije poput porodičnih problema, razvoda roditelja, selidbe i sličnih stvari.

Nasilnik se najčešće budi u detetu koje je i samo žrtva nasilja u porodici. Mišljenje psihologa je da su za nasilno ponašanje najodgovorniji roditelji koji su bez topline i saosećanja, ali i previše zaštitnički nastrojeni roditelji koji svojoj deci postavljaju granice u ponašanju.

Za neku decu, agresivna komunikacija predstavlja nešto normalno, atraktivno i društveno prihvatljivo, a zasluge za to pripisuju se rijaliti programima, eksplicitnim i nasilnim tekstovima pesama koje su danas popularne, kao i raznim internet kampanjama.

Naš stručni sagovornik ističe da je bitno da svaka škola ima dobro organizovan tim za suzbijanje vršnjačkog nasilja, jer je upravo to grupa ljudi kojoj žrtva, ili neretko neko blizak žrtvi odlučuje da prijavi problem. Ona je kao jedan od uspešnih programa protiv vršnjačkog nasilja navela Školu bez nasilja, koja je kroz svoje edukativne programe pokazala dobre rezultate kada je u pitanju prevencija ove vrste problema.

Ilustracija; foto: Ilija Grujić

Kaže i da je najbitnije da se nasilje pre svega prijavi roditelju, a onda i razrednom starešini, psihologu ili drugom stručnom licu u školi. Ona objašnjava da ne bi trebalo da zaboravimo da je i detetu koje vrši nasilje, kao i onome koje ga trpi, neophodna stručna pomoć, jer se i u njemu krije mnoštvo problema koji su doveli do takvog ponašanja. Za kraj je dodala da svako dete treba da shvati da ima pravo na miran i dostojanstven život i da se nasilje ni u kom smislu ne sme tolerisati, bez obzira na to koliko bezazleno izgleda.

Viktor kaže da je dečak koji ga je najviše maltretirao bio iz doma za decu bez roditelja. Bilo mi ga je žao i iz tog razloga nisam odmah prijavio nasilje. Povremeno sam počeo da dobijam šamare i ćuške. Njih sam takođe gurao pod tepih u želji da ih zaboravim. Postepeno je dolazilo do toga da noću ne spavam, jer sam smišljao razlog zbog koga sutra neću otići u školu. Mama je mislila da se foliram zbog testova i slala me je nazad u pakao. Da, tih dana škola je za mene bila gora i od pakla, rekao je on i dodao da je okidač da konačno prijavi nasilje bila emisija koja je govorila o slučaju Alekse Jankovića.

Nisam želeo da završim kao on i odlučio sam da stavim tačku na sve što sam trpeo prethodnih nedelja.
Poruka koju je Viktor želeo da pošalje svima koji su u sličnoj situaciji jeste da ne čekaju da se na TV-u pojavi vest o još jednom detetu koje je okončalo svoj život, jer je trpelo nekakav vid nasilja u školi. Sloboda i sigurnost su nešto što bi svako od nas trebalo da ima i niko nema prava da nam to oduzima i narušava.

Za one koji trpe nasilje i nemaju kome da se obrate, u okviru Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja dostupan je SOS telefon namenjen deci, roditeljima i nastavnicima koji žele da prijave nasilje: 0800 200 201. Aktivan telefon za decu i mlade je 0800 123 456.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare