Lifestyle

Zastupljenost i uticaj rijaliti emisija na mlade

Iako je nekada rijaliti bio način unapređenja nauke, danas je to još samo jedan od načina da se zaradi dobra lova.

Broj rijaliti emisija svakog dana je sve veći, srazmerno broju ljudi koji iste takve emisije prati. Nesumnjiva je činjenica da deca počinju da gledaju i prate rijalitije još dok su vrlo mlada, a roditelji su zabrinuti kakav ishod na ponašanje njihove dece oni mogu da imaju.

Kako navodi portal Reporter-Herald, prosečan tinejdžer provede približno 28 sati nedeljno ispred televizora, gledajući najčešće rijaliti emisije. Na taj način oni se direktno susreću, najčešće vrlo rano i na pogrešan način, sa pojmovima kao što su seks, droga, alkohol i sa vulgarnim i neprimerenim rečnikom. Dakle, televizijski programi ovog tipa u današnje vreme imaju sve veći uticaj na život mladih. Kada biste pitali bilo kog srednjoškolca ko su Kija, Sloba, Luna ili Miljana Kulić, svako od njih bi znao da odgovori, dok bi pitanja o Dositeju Obradoviću i Desanki Maksimović ostala bez tačnog odgovora. To svedoči dosta o gledanosti rijalitija među tinejdžerima.

Kako je zapravo nastao rijaliti? Nekoliko vekova unazad, svetski naučnici su testirali promenu psihičkog stanja ljudi koji duže borave u zatvorenom prostoru i upravo ta istraživanja dala su ideju za ovakvu vrstu programa. Iako je nekada to bio način unapređenja nauke, danas je to još samo jedan od načina da se zaradi dobra lova.

Na temu rijaliti programa i njihove gledanosti od strane mladih, pričala sam sa Ivom i Đinom, bliznakinjama, koje su naizgled iste, a opet svaka od njih ima svoje različite razloge za ili protiv rijalitija.

Smatram da to različito utiče na različite vrste ljudi. Kome ne odgovara – nije u obavezi da gleda. Sa druge strane i sama sam primetila da to predstavlja jednu vrstu zavisnosti – kada počneš da gledaš, sve više te zanima i tome nema kraja. Ja sam, na primer, aktivno gledala rijaliti šou “Zadruga” i navijala za Lunu, izjavila je Iva.

Iva; foto: Tijana Ćosić

Poput Ive, postoji veliki broj mladih koji prati neki od rijaliti programa i u njemu vidi zadovoljstvo i beg od dosade. Na drugu stranu, postoje i oni koji su uvideli negativne karike ovakvog tipa programa. Po mišljenju Đine, Ivine sestre bliznakinje, rijaliti i te kako loše utiče na gledaoce. Ona smatra da postoje puno kulturnijih i boljih programa koji su lako dostupni.

Moja sestra je opsednuta rijalitijima i često primetim da se poistovećuje sa ljudima koji su njihovi učesnici. Oni su tamo u zatvorenom prostoru veoma dug vremenski period i to znatno utiče na njihovu psihu. Svoju nervozu, bes i ljutnju prenose intenzivno na gledaoce, a to nimalo nije prijatno nama koji sve svoje vreme provodimo sa njima, rekla je ona.

Đina; foto: Tijana Ćosić

S obzirom na to da postoje mnoga nerešena pitanja kada je reč o rijalitiju, socijalni psiholog Aleksandra Kostić, ujedno i profesorka na niškom Filozofskom fakultetu, izjavila je:

Mediji su pre svega lako dostupni, oni prenose sve sadržaje koje društvo smatra poželjnim i koji su lako usvojivi. Glavni problem predstavlja to što u srednjoškolskom periodu ne postoji jasna granica između onoga što je pozitivno ili negativno. Rijaliti u stvari predstavlja čitav niz dinamičnih, dramatičnih ljudskih odnosa i nečega što predstavlja tematski centar. To se sve odvija ne samo pred očima mladih nego i svih nas. Kod adolescenata, moguće je da se na osnovu toga rasplete niz oblika učenja, učenje po modelu, učenje putem identifikacije ili imitacije, kao i učenje uloga.

Profesor Aleksandra Kostić; foto: Tijana Ćosić

Za kraj, profesorka Aleksandra ističe da ovakvi projekti nastaju iz potrebe da se zaradi novac i da tu postoji još mnogo aspekata koji se zaboravljaju, kao što su vaspitni ili obrazovni, a koji su svakako vrlo bitni.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *