Lifestyle

Čavić i Šaponja – rodonačelnici gonzo novinarstva u Srbiji

Današnjim generacijama poznati kao dvojac iz Marka Žvake, Dušan Čavić i Dušan Šaponja, za YV govore o ovom novinarskom stilu, njegovim prednostima i manama.

Da je novinarstvo u Srbiji na nezavidnoj poziciji, jasno pokazuje ovogodišnji izveštaj Reportera bez granica, prema kojem je Srbija zauzela 93. mesto od ukupnih 180 prema slobodi medija. Među razlozima za to je i već ustaljena ostrašćenost pri izveštavanju o temama od opšteg interesa i značaja.

Nasuprot tome, izdvaja se poseban stil u novinarstvu, čije su glavne odlike subjektivnost, sarkazam i postavljanje novinara na mesto protagoniste događaja – gonzo novinarstvo. Ovaj stil pokrenuo je američki novinar Hanter Stokton Tompson objavljivanjem knjige Paranoja u Las Vegasu, po kojoj je snimljen istoimeni film.

Dušan Čavić (levo) i Dušan Šaponja (desno); foto: Marka Žvaka

Jedino jedno pravilo, koje ne znam da li ima veze sa ritualom ili ne, a to je da odmah palimo kameru. Nema dogovora jer smo iz iskustva shvatili da bilo kakva priča sa junacima naših videa, pre nego što počne snimanje, ubija taj duh koji nam je posle potreban. Najspontanije je to kad se prvi put prepričava. To je neki naš ritual. Odmah snimamo. Ne nameštamo se, otkriva Šaponja za Youth Vibes.

Gonzo novinarstvo iz ugla samih novinara

U okviru gonzo novinarstva, onaj ko izveštava ima potpunu slobodu da izrazi svoj stav, bio on pozitivan ili negativan. Ovaj stil ne trpi cenzuru. Dušan Čavić i Dušan Šaponja često obrađuju osetljive teme poput socijale i politike, na način koji ne biste videli na televiziji u prime time-u. Humor je neizostavni deo svake njihove reportaže. Poučeni iskustvom sa televizije, a danas bez ograničenja i precizirane minutaže, govore o svom načinu rada koji je velikim delom okarakterisan kao i sam gonzo.

Nismo mi znali da je to neki poseban stil novinarstva, nego je to nama i dan danas zanimljiv pristup i to mnogo zanimljiviji nego da smo mi reporteri koji će da postave pitanja i spakuju to posle u TV prilog. Jednostavno, to nam nije nikad bila neka motivacija niti izazov. Mi volimo ovakav pristup i može da se kaže da je to ponekad subjektivno, ali mislim da to samo dočarava tu pojavu ili osobu koju snimamo, tako da je predstavlja u mnogo realnijem svetlu, objašnjava Šaponja.

Mi smo dosta pristrasni u stvari. Generalno nam ne treba druga strana, mi se bavimo obično nekim ljutim bizarnostima i subjektivni smo krajnje, što nije baš nepristrasno novinarstvo. Mada nas niko nije optuživao da smo mi jednostrani, zavisni, da radimo za nekoga… Radimo u cilju zdravog razuma. Krećemo od toga šta bi nas interesovalo da gledamo na televiziji ili na internetu danas, tako da se time bavimo, govori Čavić.

foto: Marka Žvaka

Možemo da kažemo da je to neki pristup bez ulepšavanja, bez farbanja tih kadrova. Vidi se uglavnom sve što snimamo i to je to. Pokušavamo da prenesemo maksimalno realno, odnosno kako jeste. Nekada je to možda preterano ogoljeno, kaže Šaponja.

Vice je najčešći primer portala koji radi po principima gonzo novinarstva. Za sve one koji vole realan prikaz suštine stvari, Dušani predlažu dokumentarce čiji su autori Luj Teru, Rubi Veks i Džon Mekintajer.

To su nama bili neki uzori u smislu toga kako možeš da uđeš u tu temu i postaneš deo, ali se nikada nismo infiltrirali među te ljude koje snimamo. Mi smo samo ulazili sa kamerom među njih. Ponekad smo i postajali protagonisti, ali nismo insistirali na tome, kazuje Šaponja.

Divlji javni servis – pravo da se realno prikaže sve

Jedno od objašnjenja za sam naziv gonzo jeste da, u bostonskom slengu, označava osobu koja nakon čitave noći opijanja, uspeva i dalje da stoji na nogama. S obzirom da su Dušani snimali reportažu uoči Nove godine, pretpostavili smo da su naišli na nekog ko zaista dobro podnosi alkohol i ko deluje kao da mu nije potrebna Hitna za pijance .

Naravno, to je Čađa! On je jedan odžačar u penziji i kod njega se nikad ne primećuje da je pijan, makar mi to nismo primetili. Ne primećuje se da je pod gasom, što se kaže, spomenuo je Čavić.

Mnogi ih doživljavaju kao divlji javni servis, time što često autorima predlažu (ne)obične ljude, pojave, ali i probleme iz okruženja. Radio televizija Srbije kao formalni javni servis je, sudeći po reakcijama javnosti za vreme nedavnih protesta, izgubio poverenje građana. Deluje kao da društvene mreže zaista postaju epicentar novosti, čiju istinitost pak treba uzeti s rezervom. Zato istražujte, procenjujte i birajte pouzdan izvor informacija.

Ukoliko ste se pitali zašto se protestuje, ovde je navedeno više od 100 razloga;
izvor: Marka Žvaka
Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare