Društvo

Kako izgleda pogled na mentalno zdravlje očima Anne Marie Alves-Ćurčić?

"Mentalne poteškoće se daju prevazići, uz adekvatnu pomoć. Važno je da znamo da ne moramo da imamo psihološki poremećaj da bismo potražili savet."

Povodom svetskog dana mentalnog zdravlja, koji se obeležava 10. oktobra svake godine, razgovarali smo sa Anne Marie Alves-Ćurčić koja je putem društvenih mreža pokrenula inicijativu Za tebe #VAŽNOJE – kojom šalje poruku da treba združenim snagama da pokrenemo kampanju o važnosti brige o mentalnom zdravlju, da otvoreno govorimo o našim i problemima naših, da naučimo da prepoznamo, razumemo, podelimo emocije koje nosimo u sebi, da radimo na destigmatizaciji osoba sa mentalnim poteškoćama.

Anne Marie Alves-Ćurčić; Foto: Instagram nalog @anchicabg
Da li su ljudi u Srbiji stvorili averziju prema reči „mentalno“?

Mislim da je averzija prejaka reč, kaže Anne Marie za Youth Vibes.

Ona smatra da jedan od glavnih problema leži u činjenici da samo mentalno zdravlje doživljavamo kao nešto apstraktno, nešto što je odvojeno od nas samih. Kako ona kaže, možda je to zbog nedovoljnog rada na edukaciji šire javnosti.

Svi mi dobro znamo onu izreku, u zdravom telu zdrav duh ali zaboravljamo da ovo važi dvosmerno. Ne shvatamo da je briga o mentalnom zdravlju podjednako važna kao briga o fizičkom. 

Po mišljenju naše sagovornice, suština je, da shvatimo da kao što održavamo telesnu higijenu, treba da održavamo i mentalnu higijenu.

Mozak je zadužen za održavanje ravnoteže u našem organizmu. Ukoliko on ne radi kako treba, mogu se javiti i neki problemi u ostatku tela. Zato bi trebalo ozbiljno da shvatimo sve što nam se dešava na mentalnom planu. Treba da izbegavamo donošenje odluka „na svoju ruku“ i obratimo se ljudima iz naše okoline i profesionalcima.

Stavovi prema psihoterapiji

Pitali smo je da li su stavovi prema psihoterapiji pogrešni. Složila se da su pogrešni u smislu da temu mentalnog zdravlja prati stigma i more predrasuda. Ona smatra da je u našem društvu sramota reći da ideš kod psihijatra, psihologa, psihoterapeuta.

Kulturološki nismo vaspitavani na taj način da govorimo o takozvanim negativnim emocijama. Ne postoje negativne emocije, sve emocije su prirodne.

Kako kaže, svi smo mi ljudi i svako od nas se u određenom trenutku u životu može naći u novoj, nepoznatoj i uznemirujućoj situaciji. Svakome od nas nekad zatreba savet ili da nas neko jednostavno sasluša.

Društvo u kome živimo je stvorilo sliku o tome kako je odlazak kod psihologa ili psihijatra nešto što treba da se krije. To ne bi smelo da bude tako, jer kako kaže naša sagovornica, kada odete na psihoterapiju prolazite kroz neophodan proces učenja. Učenja o sebi i tome kako da radite na svom problemu i rešite ga.

Suština je da se ohrabrimo da o onome što osećamo, slobodno govorimo bez straha da će nas neko etiketirati i da nas neće razumeti.

To je po njenom uverenju upravo i najčešći problem jer, kako navodi Anne Marie, strah od predsrasuda i moguće stigmatizacije prosto guraju osobe sa mentalnim teškoćama dalje od pomoći, zbog toga se često osećaju dodatno usamljenim i izolovanim.

Da li ljudi previše olako shvataju psihološke poremećaje ili donose odluke „na svoju ruku“?

Anne Marie veruje da je problem nedovoljno znanja. S druge strane smatra da olako koristimo termine poput Pada kiša, depresivna sam. Izjavila je da treba da se potrudimo da znamo malo bolje i malo više. Da znamo šta osećamo, da naučimo da razlikujemo. Nije svaka tuga depresija. Objasnila nam je emocionalne razlike u svakodnevnoj situaciji poput polaganja ispita:

Neko će imati tremu pred ispit, dok će neko drugi dobiti anksiozni napad panike, koji je teži oblik. Treba da naučimo da prepoznamo vlasitite emocije i da naučimo tehnike koje nam mogu pomoći da se sa njima izborimo.

Kome treba da se obratimo kada imamo problem?

Mentalne poteškoće se daju prevazići, uz adekvatnu pomoć. Važno je da znamo da ne moramo da imamo psihološki poremećaj da bismo potražili savet. Pre svega razgovarajte sa osobom od poverenja, kaže naša sagovornica.

Dodaje da se ne treba ustručavati da potražite pomoć i od stručnjaka.

Zagrljaj, razgovor, podrška, razumevanje i poštovanje ne bi smeli da budu u senci straha i nemarnosti. Traženje pomoći nije znak slabosti, već naprotiv hrabrosti. Ali to ne bi trebalo da bude hrabrost. Ne bi trebalo da stvaramo okruženje u kojem je za prihvatajne sebe i svojih mana neophodna hrabrost.

Savet za ljude koji se trenutno nalaze u borbi sa sobom i svojim problemima:

Ne odustajte od sebe. Svaka kriza ima svoj početak i svoj kraj. U svemu tome niste sami, to nikada nemojte da zaboravite. Potražite pomoć, osnažite jedni druge, razgovarajte o temi mentalnog zdravlja. Zaista otvoreno pričajte o svojim emocijama. Ne morate večno biti u „hajpu“. Život je život, ima i  lepih i ružnih stvari, ima uspone i padove. Svaka kriza se da prevazići. Potražite pomoć, niste sami.

Većinu vašeg života provešćete u svojoj glavi, postarajte se da to bude prijatno mesto za život.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare