Lifestyle

Momci, stavite emocije na papir!

Opšte je poznata predrasuda da su momci koji iskazuju svoja osećanja u ovom obliku slabiji ili da ih to čini manje muževnim.

Da li se ikada zapitaš kako je živeti u 21. veku i biti momak koji se bavi pisanjem? Devojka sam i pišem, mojoj okolini je to simpatično i puni su podrške. Međutim, opšte je poznata predrasuda da su momci koji iskazuju svoja osećanja u ovom obliku slabiji ili da ih to čini manje muževnim. Razgovarala sam sa njima o ovoj temi i dobila mišljenja iz različitih perspektiva.

Aleksandar, 18
Bavim se pisanjem dugo, ali na periode – kao i svi pesnici (ja mislim). Uglavnom pišem sastave, a ponekad dobijem inspiraciju da napišem poeziju. Najviše o ljubavi, jer se samo iz toga rađaju iskrena osećanja, a ponekad može biti i kritičko mišljenje na društvo. Društvo kao celina ni ne zna da pišem, sem užeg kruga prijatelja čiju podršku imam. Ako ikada pesnik naleti na loše komentare od strane društva, mislim da nikako ne sme da ih sluša.

Dušan, 16
Pišem, ali ne toliko često. Generalno mislim da u društvu postoje ti neki kompleksi gde ukoliko si muškarac, a ne pokazuješ društveno prihvatljivu količinu testosterona, automatski postaješ suvišan. Smatram to manifestom društvenog ne prihvatanja iskazivanja emocija i odbojnosti prema momcima koji pišu.

Marko, 17
Ne bavim se pisanjem jer smatram da nemam talenta za tako nešto, ali zavidim momcima koji imaju. To je divno, iako je od strane našeg društva izuzetno loše prihvaćeno. Pokazivanje emocija postalo je sinonim za slabost, a po mom mišljenju je tu nemoguće staviti znak jednakosti.

Matija, 17
Ne pišem, ne znam šta je razlog, da li je nedostatak vremena ili nešto drugo. Mislim da bih možda i uspeo u tome, ali za sada ne planiram da pišem. Sigurno znam da nije razlog neprihvatanje muških pisaca. Imam poruku za sve koji su odustali zbog toga: Pogledajte koliko muških pisaca je poznato i dan danas, možda više od ženskih.

Sve je manje i manje ljudi koji se bave pisanjem.

ZAŠTO JE TO TAKO?
Iako nam je trenutno možda poznat veći broj muških pisaca nego ženskih, situacija se tokom godina promenila. Sve je manje i manje ljudi koji se bave pisanjem, a među njima dominiraju devojke, odnosno žene.

Klasifikacija zanimanja prema polu je usađen model ponašanja u našem društvu. Još od najranijeg detinjstva nam slikovnice ukazuju na to da su policajci muškarci, a učiteljice žene. Odrastamo u zabludi da muška osoba vredi manje ukoliko ispoljava drugačija interesovanja u odnosu na svoje vršnjake.

Da li baš svaki momak mora da bude fudbaler ili košarkaš? Da li mora da igra igrice posle škole? Da li je neophodno da se sportski oblači? Svaki individualac kreira svoj život prema sopstvenom nahođenju. Njegov put možda neće razumeti većina, ali postoje dve mogućnosti. Podržati nekoga takvog ili mu ne stajati na put. Ukoliko ne možeš da pružiš toplu reč, potporu, motivaciju, najmanje što možeš da uradiš jeste da poštuješ način života određene osobe.

Momci i devojke na drugačiji način osećaju i iskazuju svoje emocije. Zamisli da postoji više momaka koji pišu i objavljuju svoja dela. Bilo bi kul da smo u mogućnosti da zavirimo u njihov (na prvi pogled komplikvan) način razmišljanja, zar ne? Slađe bi bilo da momak devojci napiše pesmu, umesto da je izvede na piće ili joj kupi poklon. Podsticanjem muških osoba da rade na svom talentu i da se ne boje da ga podele sa okruženjem dobijaš ti kao pojedinac, ja, taj momak, ali i čitavo društvo.

A vi, momci, stavite emocije na papir!

Književnost, kao i svaka vrsta umetnosti, nešto je bez čega bi svet bio prazan. Zašto uskraćujemo sebi mogućnost da uživamo u njoj? Prilično je impresivno kada, uprkos stereotipima da su muškarci jači pol i kada su emocije u pitanju, vidimo da se ispod jedne muške osobe krije toplo, čisto srce, zar ne? Još je impresivnije kada ume da toplinu svog srca stavi na papir i da probudi buru emocija u čitaocu.

Sledeći put kada tvoj najbolji drug napiše pesmu, komšija sastav, a mlađi brat priču, ne smej se. Uputi osmeh, kompliment, podršku. Pročitaj. Uživaj. Budi promena koju želiš da vidiš u svetu.
A vi, momci, stavite emocije na papir! Ukoliko se izborite za sebe, ne plašite se svojih emocija i svog talenta, ko vam može stati na put?

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare