Lifestyle

Pojam morala u svetu mladih

Da li je danas teško biti moralan? Da li znamo šta nam je činiti? Da li smo mi manje moralni nego drugi?

U svakodnevnici često možemo čuti riječ moral. Nijesmo oduvijek bili ovakvi, jer se čovjek ne rađa kao moralno biće, on takav postaje. Čak i kada bismo se složili s nekim filozofima da se čovjek rađa dobar, ne bismo smjeli zanemariti činjenicu da je svijet opasno mjesto u kojem moralne norme i vrijednosti, moralni ideali i pravila imaju relativan značaj.

Šta je to moral?

Da bismo mogli pričati o povezanosti mladih i morala prvo moramo razjasniti sam pojam moral. Moral je jedan od gradivnih elemenata ljudske zajednice kroz istoriju. Međutim, ne postoji univerzalna definicija morala.

Najkraće rečeno, moral je sistem normi, propisa, vrijednosti i načela, koji propisuje odnose unutar zajednice. On nije konstantan, već se mijenja i to na dva osnovna načina vertikalno (vremenski) i horizontalno (socijalno). O moralnosti učimo od malena kroz različite priče, bajke, a naročito basne. Kao primjer za to možemo uzeti Ezopovu basnu Lisica i grožđe u kojoj lisica govori da je grožđe kiselo kako bi opravdala sebe i svoj neuspjeh.

Moralno prosuđivanje i mladi

Mladi ljudi prolaze kroz različite faze moralnog prosuđivanja u toku odrastanja. Da li je nešto pravilno ili pogriješno – i da li se nešto uopšte smatra etičkim pitanjem – može da se zasniva na riziku od kazne, tj. vjerovatnoći nagrade za učinjeno dobro djelo.

Drugi faktori uključuju i to kako drugi ljudi gledaju na moral, šta zakon o tome kaže, ili, po univerzalnom principu pravde, sve zavisi od djetetovog uzrasta i moralnog razvoja. Napredovanje kroz ove faze ne odvija se automatski: mlade ljude valja usmjeravati i stimulisati da srastu s njima, naročito u onim kasnijim fazama.

Na stavove mladih utiču mnogi agensi socijalizacije kao što su: porodica, škola, vršnjaci, društvene organizacije i sredstva masovne komunikacije. Na primjer, mladi zahvaljujući izučavanju književnih djela u školama mijenjaju svoje stavove o moralu, neka od djela koja se izučavaju u srednjim školama, a provučeno je pitanje morala su Ana Karenjina (Tolstoj), Proces (Kafka), Zločin i kazna (Dostojevski) i Seobe (Crnjanski).

Da li je moral izgubio na vrijednosti u 21. vijeku?

Često se nameće pitanje da li je moral izgubio svoju dosadašnju vrijednost i da li u 21. vijeku postoji kriza morala kod mladih. Svjedoci smo otuđenja među mladima, ukalupljivanja u društveno određene klišee, i procese globalizacija u kojim glavnu ulogu igra novac.

Kroz svakodnevnicu možemo uvidjeti da je globalizacija pospješila razvoj konzumerizma, koji je doprinio većoj konkurenciji, kvalitetu i ponudi proizvoda, ali i dehumanizaciji društva. Zbog svega toga imamo toliko marginalizovanih grupa na našim prostorima. Neke od njih su RE populacija, LGBT populacija, nacionalne manjine, osobe sa invaliditetom i slično.

Kakav je bio odnos mladih i morala u prošlosti?

U ne tako davnoj prošlosti mladi nijesu imala sva prava i mogućnosti kao danas. Do prije nekoliko decenija, osobe ženskog pola nijesu bile ravnopravne sa muškarcima i prihvaćene od strane istih kao ravnopravne. Kao primjer za ovo se može uzeti Montrealski masakr (6. decembar 1989. godine) kada je Mark Lepin (Marc Lepine) naoružan poluautomatom i noževima ubio 14 žena i ranio 13 ljudi na kanadskom univerzitetu u Montrealu, uzvikujući: Vi ste žene, vi ćete postati inženjerke, ja neću. Vi ste horda feministikinja. Ja mrzim žene, mrzim feministkinje. Mark je vjerovao da su studentkinje krive što nije primljen na mašinski smjer Univerziteta.

Pored toga, osobe negroidne rase su bile često predmet diskriminacije zbog tamne boje kože. Kao primjer za to možemo navesti aparthejd, za koji smo svi čuli. U prošlosti su ponajviše bili zastupljeni tradicionalni, kolektivni, religijski, patrijarhalni moral i moral vrlina.

Problem diskriminacije

Problemi diskriminacije – savremeni svijet deklarativno počiva na načelu jednakosti i jednako pravnosti svih ljudi. Međutim, u svakodnevnom životu neravnopravnost se često ispoljava i u najbezazlenijim situacijama. Mladi, a još više stariji, često imaju negativan odnos prema drugima samo zato što nijesu istog pola, starosti, nacionalne pripadnosti, seksualne orijentacije, imovinskog stanja itd.

Ispovjesti žrtava diskriminacije

Mene su maltretirali u osnovnoj, više je bilo verbalno nasilje nego fizičko i nikada niko nije želio da mi pomogne. Bila sam jedina djevojčica koja je propovijedala islam. Bila sam kod psihologa koji me je ispitivao da li je sve u redu sa mnom pa me zato maltretiraju, a kada sam se obratila razrednom i rekla mu ko me maltretira njemu je sve to bilo smiješno. Neke posljedice tog nasilja ostale su i dan danas. Nikada nikome nijesam željela zlo. – Marija (17)

Tokom osnovnoškolskog obrazovanja bio sam žrtva emocionalnog, fizičkog i verbalnog nasilja zbog toga što sam bio drugačiji i fizičkog izgleda. Dok su drugi voljeli dangubiti, ja sam volio raditi na sebi i čitati knjige. Imao sam veoma visok glas, zbog čega su mnogi vršnjaci imali predrasude o meni. Vrijeđali su me, tukli, ucjenjivali prijetnjama i slično. Trpio sam sve to 4 godine, dok zamalo nijesam izvršio suicid. Sve to je na mene ostavilo veliku dozu nesigurnosti u sebe. Čak ni sad, nakon 5 godina, od tih incidenata, još uvijek nemam nekadašnje samopuzdanje. – Marko (17)

Mi naš život živimo za sebe, ne za druge i tek kad izađemo iz tog zatvora sačinjenog od gvožđa tuđeg mišljenja, moći ćemo početi živjeti život punim plućima.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare