Snimak koji navodi na pitanje: Ima li kraja vršnjačkom nasilju?

Veliki broj slučaja nasilja nikada ne dospe u javnost, međutim u prethodnih nekoliko dana snimak tuče dve dvanaestogodišnjakinje obišao je društvene mreže u Srbiji.

https://www.youtube.com/watch?v=wtlLXhV9R6w

Snimak je nastao 19. septembra u dvorištu Osnovne škole “Heroj Radmila Šišković” u Smederevskoj Palanci. Na njemu se jasno vidi kako se maloletnice tuku, dok njihovi vršnjaci skandiraju.

Komentari na društvenim mrežama

Kada se snimak pojavio na društvenim mrežama, bio je povod za polemiku.Mnogi su osudili postupak ovih devojčica. Neki su osudili sve one koji su nemo posmatrali, dok su neki ipak ovako ponašanje okarakterisali normalnim.

Društvo u Srbiji i dalje veruje u to da su tuče u školskim danima bezazlene i da predstavljaju proces odrastanja. Međutim statistika koja prati ovaj tip nasilja, je zaista zabrinjavajuća.

Nasilje, u bilo kom svom obliku, ostavlja trajne posledice na psihičko stanje dece u osetljivom uzrastu. Mnoga istraživanja su dokazala da deca i tinejdžeri koji su se susreli sa vršnjačkim nasiljem često i sama postanu nasilnici. 

Neki od komentara istakli su kako je ovaj slučaj posebno ružan jer se radi o dvema devojčicama. Da li bi ovakva situacija bila opravdana da su u pitanju bili dečaci?

Stigmatizacija određenog ponašanja koje se dodeljuje devojčicama i dečacima, dovodi do još veće razlike između polova, pa se samim tim nasilje u kome dečaci učestvuju smatra sasvim prikladnim. Takođe ovakva pojava opravdava nasilje koje dečaci vrše nad devojčicama, a najveći procenat tog nasilja je seksualno nasilje.

U moru komentara koje je ovaj snimak pokrenuo, našli su se i mnogi vulgarni, koji seksualizuju dvanaestogodišnjakinje. Ne samo da su ovakvi stavovi pojedinaca sramni, već i veoma opasni kako po devojčice, tako i po dečake, a ova situacija je samo jedna od pregršt onih koje prođu nekažnjeno.

Možemo samo da zamislimo koliko ovakvih tuča izbije svakodnevno u nekoj osnovnoj i srednjoj školi. Zašto se onda ne preduzima ništa da bi se ovakvo stanje sprečilo?

Zašto krijemo nasilje?

Svako od nas je bio posredan ili neposredan svedok nekog nasilja bar jednom u životu. Koliko nas može reći da je nasilje sprečilo ili prijavilo?

Mnoga deca ćute o nasilju koje su preživela ili kome su svedočila, često iz straha od osude ili odmazde. To je možda jedan od razloga zašto niko od dece koja su stajala sa strane nije sprečio ovu tuču.

Iako su razumljivi razlozi koji povlače ćutnju, nikako ne bi trebalo ostati nem na to što su njihovi vršnjaci umesto da pozovu pomoć ili urade bilo šta da ih zaustave, odlučili da sve to snime. Podjednako je zabrinjavajuće i skandiranje i navijanje koje se čuje u pozadini.

Nema opravdanja ni za ljude koji su u komentarima kao krivce iznosili samo te devojčice, jer je celo društvo jedan veliki krivac, za ovu, i još mnoge situacije.

Školski sistem decu ne uči da probleme rešavaju mirnim putem, roditelji su često prezauzeti da bi se pozabavili dečijim svađama, dok ljude na društvenim mrežama ovakvo ponašanje zabavlja.

Normalno je da ljudi okreću glavu od tuđih problema, prepirki, svađa i tuča, osim kada nisu u zabavne svrhe. Međutim, koliko god nečija tuča nije naš lični problem kojim bi se pozabavili, naša dužnost jeste da ga prijavimo. 

Normalizovati nasilje ne može dovesti ni do čega dobrog i samim tim decu treba učiti da nasilje nije rešenje. Ta deca će jednog dana postati odrasli ljudi, a neki od njih će posledice nasilništva osećati celog života.

Author

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top