Pitamo te

Stav mladih iz Srbije o odnosu njihove zemlje sa Hrvatskom

"Ne kažem da treba da se mrzimo sa svima, ali svakako da ne možemo biti prijatelji sa onima koji su nas izdali pre bukvalno dve decenije."

U Hrvatskoj živi oko 4% Srba, što je dve trećine manje nego pre ratova. Većinom preovladava katoličanstvo, ali je i pravoslavlje zastupljeno, i kod Hrvata, a i kod Srba. Politički odnosi Srbije i Hrvatske su poslednjih decenija poprilično varirali, no danas je odnos ove dve zemlje krajnje poštovan. 

Iako više nema političkih sukoba, socijalni sukobi su svakodnevni na društvenim mrežama. Često dolazi do prepucavanja i prozivanja ova dva naroda, a sve češće su učesnici tih sukoba mladi i deca.  Deca često psuju i vređaju suprotnu naciju, a svoje ponašanje pokrivaju argumentima koje im daju stariji.

Većina ljudi smatra da se ovaj sukob nikada neće rešiti, da će uvek postojati mržnja između Srba i Hrvata. Mali broj ljudi misli da sukob više ni ne postoji, kako je to prošlost, kako treba da se zaboravi i kako su to greške koje su pravili naši preci.

Mlađe generacije, opravdanja za svoje ponašanje crpe podacima o progonu Srba, silovanju, brojnim ubistvima, pokatoličavanju. Iako gotovo niko od njih nema nikakve veze sa Hrvatskom i njihovim ponašanjem krajem dvadesetog veka, generalno, mlađa populacija ne voli Hrvate.

Otac Srbin, a majka Hrvatica

Danas u Srbiji živi dosta Hrvata. Ovde imaju porodicu, posao, supružnika, i nemaju nikakve nacionalne probleme. Mina je dete mešovitog braka i nikada nije pravila razliku između ove dve nacije.

Roditelji su mi se upoznali na letovlju u Italiji. Cela mamina porodica je hrvatskog porekla, svi su katolici i velike su patriote. Njeni nisu ni znali da se udala za Srbina. Kada se udala, ubrzo je zatrudnela i preselila se u Beograd. Ona se izjašnjava kao Hrvatica. Ja sebe smatram pripadnicom obe nacije, kaže Mina.

Mina voli to što živi u Beogradu, voli svoju srpsku stranu, ali takođe voli i što je Hrvatica. Ne želi da se meša u političke sukobe ove dve zemlje. Smatra da mladi ne bi trebalo da mrze druge zemlje zbog onog što se desilo u prošlosti.

Ne možemo zauvek živeti u ratovima svojih predaka.Nije dobro da se širi mržnja, i to pogotovo u vremenu u kom mi živimo, kada svake sekunde može doći do rata, objašnjava ona.

Naglašava da do sada nije imala problema ni u hrvatskom ni u srpskom društvu. Ne potencira koje je nacionalnosti dok je u blizini velikih Srba ili velikih Hrvata.

„Kako je moguće da podržavate tu zemlju?“

Iako živimo u svetu u kome se propagira jednakost nacija, postoje ljudi koji smatraju da neke nacije uopšte ne zaslužuju da postoje. Jedna od tih ljudi je Andrea, a jedna od tih nacija je Hrvatska.

Pre samo 20 godina, naš narod je bio doslovno uništen od strane sadašnjih prijatelja. Ako te jednom izdaju i povrede, ko ti garantuje da ti to opet neće uraditi? Kako čovek može da smatra te ljude svojim prijateljima? Više nije pitanje ko podržava prijateljstvo Srbije i Hrvatske, sad je pitanje zašto to rade, objašnjava Andrea.

Ona smatra da nikada nećemo moći da budemo u solidnim političko-socijalnim odnosima sa braćom Hrvatima.

Ne bih da globalizujem i da kažem da su svi Hrvati loši, ali bih da budem realna. Oni nam nisu prijatelji, niti će ikada biti, ističe Andrea.

Kako jedna osamnaestogodišnjakinja iz Srbije ima razvijene stavove, koji su pokriveni mržnjom, često je postavljeno pitanje ovoj devojci. Ona kaže da ne širi nikakvu mržnju ili negativnost, već samo iznosi istoriju na videlo.

Danas bi bilo neprimereno nekog voleti ili ne voleti zbog porekla. Ne treba suditi ljudima po delima i nedelima svojih predaka. To jeste definicija za dobre međuljudske odnose, ali nije dobra definicija  državnog prijateljstva dve države. Andrea kaže da ne treba da se mrzimo sa svima, ali da ne možemo biti prijatelji sa onima koji su nas izdali pre bukvalno dve decenije.

Iako, nije prošlo mnogo vremena od kad su Srbija i Hrvatska ratovale, dosta stvari je zaboravljeno. Današnje generacije ni ne znaju zašto se uopšte ratovalo, ali znaju da mrze. Znaju da vređaju, pjusu, omalovažavaju druge ljude na osnovu svog porekla, i ničeg drugog. Vrlo je verovatno da rešenje ni ne postoji, ali zamrznuta mržnja je dobar početak smanjenja samog neprijateljstva, dodaje ova osamnaestogodišnjakinja.

Ne možemo da živimo u prošlosti

Svakako da državu gradi istorija. Kroz njeno se korenje provlače razni ratovi, ubistva, pobede. Ako se odreknemo svojih korena, šta onda ostaje? Ostaje suvo lišće na trulom stablu koje može da diše još neko vreme, i onda vene kao da nikada nije ni postojalo.

Isto tako ne možemo da se oslonimo u potpunosti na svoje korene, moramo da vodimo računa o sadašnjem cveću. Jedino racionalno rešenje je da se nikada ne odreknemo svojih korena, ali da ne dozvolimo da nam oni određuju lepotu sadašnjih pupoljaka. 

Pretplati se
Obavesti o
guest
1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
trackback

[…] smo diskutovali o uvođenju vojnog roka, pitanjima braka i obrazovanja u Srbiji, kao i odnosima između Srbije i Hrvatske, EU ili Rusije, ali i upisu fakulteta kroz novu rubriku Na […]