Za danas toliko – pronalaženje užitka u malim stvarima

Film “Za danas toliko”, reditelja Marka Đorđevića, prikazan je 4.1.2025. na RTS-u. Nakon što se pojavio u bioskopima činilo se da nema osobe koja je ovaj film pogledala, a da ga nije nahvalila – kao da je bio imun na kritiku, zbog čega je najava da će se prikazivati na RTS-u izazvala ogromnu gledanost.

Nakon prikazivanja na RTS-u,  društvene mreže su bile preplavljene  komentarima: jedan deo publike je neizmerno hvalio  lepotu porodičnih odnosa i idiličnu sliku malog grad, dok su drugi film oštro osudili, kako zbog brzine odvijanja radnje, tako i zbog glume i realističnosti samog filma.

„Za danas toliko„: Film drugačijeg vremena 1
Izvor: Promo MegaCom Film

Ovaj film mladog režisera nije ni nalik filmovima koji su do sada prikazivani u bioskopu, ali ni na televiziji. Svojim usporenim tempom, idiličnim slikama porodičnog života i generalno pozitivnim tonom u potpunosti se razlikuje od napetih akcionih filmova koji su u trendu u poslednjih nekoliko godina. Recepcija ovog filma nas tera da se zapitamo: možemo li u ovom vremenu da zastanemo i uživamo u malim stvarima?

Usporenost radnje i uživanje u trenutku

Lepota ovog filma je u onome što prikazuje. Jedan od negativnih komentara na društvenoj mreži X je bio to što film deluje kao da su ga snimali prijatelji samo za sebe, bez neke preterane veštine ili ideje. Cilj ovog komentara je bio da umanji vrednost filma, ali ipak pogađa suštinu – ovaj film i jeste o neobaveznom svakodnevnom životu u kom se ljudi raduju malim stvarima. Ako posmatramo trenutno stanje filmske industrije na svetskom, ali i na domaćem nivou, videćemo da smo preplavljeni filmovima sa ogromnim budžetima, koji su puni akcionih scena kako bi publiku privukli da dođe u bioskop, kao i rimejkovima dobro poznatih filmova. Takođe, živimo u svetu koji se menja brzinom svetlosti, trendovi se menjaju preko noći i više ništa nije sigurno. Nedostatak zacrtane radnje ili plana nas tera da na trenutak i razmislimo o tome šta nam je zapravo potrebno za sreću. Porodica Šarenac nema mnogo, ali im ni to ne treba jer znaju da od nečeg svakodnevnog naprave magiju; za njih su dovoljni stari dres, lubenice, čupavci, ali i dobra volja i pozitivan stav, iako je mnogima baš taj stav zasmetao.

Agresivni pozitivizam

Ton filma su mnogi okarakterisali kao agresivno pozitivan, toliko da se ne govori o teškim situacijama, što je u neku ruku tačno. Likovi svojim replikama jedni druge (kao i nas) zasmejavaju, a svaka predstavlja vrhunski izraz kreativnosti. Konflikt takođe ne postoji-oni se, poput dece, lako pomire i nastave dalje. Čak su i sporedni likovi spremni da pomognu i ne ljute se ako nastane problem, već se zajednički trude da pomognu.

Ovakav pogled na svet može da bude napadan i neprirodan, toliko da se tokom filma zapitamo kako reaguju drugi stanovnici na ovakvo ponašanje i kako to da baš niko, čak ni u saobraćaju, nije opsovao, niti se uspaničio kad su kasnili na prijemni za fakultet. Takođe, kako smo nažalost svedoci mnogih tragedija i nepravdi, ova ekstremno pozitivna perspektiva može delovati naivno i nezrelo. Sa druge strane, uz svu infantilnost, njihov način razmišljanja je vrlo zreo: oni se međusobno slušaju i uvažavaju, ne plaše se da iskažu svoje emocije i jasno iznose svoje stavove, što je nažalost nerealističnije od same naivnosti. 

za danas toliko
Izvor: IMBD

Oni nemaju odgovore na sva pitanja i znaju da ne mogu da promene sve, ali ono što imaju je sposobnost da sa svakom situacijom izađu na kraj i zajednički je prebrode.

Međutim, ni njihov svet nije idealan. Već na samom početku vidimo kako se nose sa smrću njihove nastavnice glume, koja im je izuzetno značila i kako tada ne mogu da pomognu ni idiličan pejzaž, ni čupavci. Oni se ne plaše da izraze svoj bol, ali oni biraju da se sećaju onog lepog – onoga što ih je naučila i lepih trenutaka koje su proveli sa njom. Kroz pesmu i uspomene je ispraćaju, a tako uspevaju da se povežu i sa drugim ljudima, što još više ukazuje na njen uticaj.

To vidimo i nakon što kum pomene Mocinu preminulu suprugu – to je bol koji ne može da se prebrodi tako lako. On mora neko vreme da bude sam, da otplače, ali uprkos tome bira da nastavi dalje i uživa u tome što će nasmejati publiku koja gleda košarku. Snaga ovih likova se ogleda u tome što biraju da uprkos bolu uživaju u životu – da u svakom trenutku pronađu lepotu.

Uz svu svoju neobičnost, ovaj nam pomaže da se setimo koliko lepo možemo da živimo ako se međusobno volimo i poštujemo i da se život sastoji iz malih trenutaka. “Za danas toliko” nije film koji smo očekivali da gledamo za praznike, ali je možda baš film koji nam je, posebno sa trenutnim dešavanjima potreban.

Author

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top