Lifestyle

Religija iz ugla krštenog ateiste

"Većinom ne poštujem verske običaje jer ne vidim smisao toga. Crkva treba da bude okrenuta prema ljudima, a ne prema sebi."

[edgtf_dropcaps type=“normal“ color=““ background_color=““]D[/edgtf_dropcaps]o relevantnih podataka o broju ateista u svetu je teško doći i javlja se pitanje o razlikama između ateista i nereligioznih ljudi u istraživanjima. Pored toga, veliki je broj ljudi koji se izjašnjavaju kao ateisti ali veruju u neke duhovne sile ili onih koji su religiozni ali tvrde da ne veruju u Boga. Jedan među njima, Andrej Janković, po veroispovesti se izjašnjava kao ateista iako je po rođenju kršten.

Kršten samu crkvi u Prokuplju, ali ne verujem da je bilo ko odlučivao. Tada je bilo normalno da se ljudi krste, više kao neki običaj koji se poštovao. Pretpostavljam da se tada nije pričalo o ateizmu. Ali mislim da niko ne treba da odlučuje umesto nas. Mi treba da odlučimo kada budemo spremni i kada malo istražimo druge religije, a ne naši roditelji, baba ili deda…

Ateizam umesto hrišćanstva

Kako kaže, ono što ga je navelo da se okrene ateizmu, jesu istorijska slika crkve kroz njen razvoj, ogromne svote novca koji se u nju ulažu kao i poruka koja se ljudima time šalje. On nalazi da je kroz istoriju crkva mnogo puta bila okrenuta ka novcu umesto ljudima, i da se čini da u poslednjim godinama crkva čak radi za vlast ili je iznad premijera i predsednika u nekim državama, poput Srbije između ostalog.

Sa druge strane, Andrej dodaje da smo u školi učili o dosta lošim stvarima vezano za crkvu, ali da je crkva mnogo puta pomagala ljudima i da je bila na njihovoj strani, ali da se nedovoljno pričalo o tome. 

Andrej Janković; foto: Nikoleta Petković

Ne verujem u Boga, ali nešto možda postoji tamo gore“. Više verujem naučnicima koji su dokazali neke stvari nego crkvi. Možda je crkva izmešljena gde mogu ljudi da se slobodno osećaju, negde gde mogu da traže svrhu života. Moja porodica slavi slavu, ali kao porodični praznik, bez sveće i ikona, objašnjava Andrej.

Dodaje da nije nikad pohađao veronauku, mada bi rado išao na časove koji su posvećeni drugim religijama i njihovim običajima. Smatra da bismo učenjem o drugim religijama, najzastupljenijim u svetu, imali priliku da bolje upoznamo druge ljude i razumemo njihovu kulturu.

Verski običaji i ateizam – spojivi ili ne?

U Srbiji se samo 2% ljudi odlučuje za ateizam; izvor: PEW Research Center
U Srbiji se samo 2% ljudi odlučuje za ateizam; izvor: PEW Research Center

Neki običaji imaju značenje, dok određeni su nastali iz neke potrebe ili radi nekog dokazivanja.Da li će možda ako tog dana ne odem na zadušnice osoba misliti da mi je drago što je otišla?! Prilikom obeda, nakon sahrane ili 40 dana, slažem se da se ostavi tanjir za tu osobu. Mislim da to predstavlja neki znak da je osoba i dalje prisutna u njihovim mislima i srcu, tvrdi on.

Iako je ateista, Andrej kaže da sam odlučuje da li će određeni verski običaj poštovati zajedno sa svojom porodicom ili ne. Obeležava veće praznike poput Božića ili Uskrsa, ali dodaje da u većini drugih običaja ne vidi neko dublje značenje pa se češće odlučuje da ih ne poštuje.

Oko organizacije su zaduženi moji roditelji.Da li ću da idem na zadušnice, nositi crninu, poštovati božićni, uskršnji post itd. o tome ja odlučujem. Većinom ih ne poštujem jer ne vidim smisao toga. Crkva treba da bude okrenuta prema ljudima, a ne prema sebi.

Uprkos svemu, on dodaje da ljudi retko osuđuju njegovu odluku da bude ateista iako je prethodno kršten. Par puta se događalo da mu postavljaju pitanja i budu iznenađeni, ali kaže da su svi uvek poštovali njegov izbor.

Jednom kad sam bio u školi, rekao sam da ne verujem u Boga, na šta me je jedan drug pogledao i pitao “Ti stvarno ne veruješ u Boga?” Odgovorio sam da da, i onda se on okrenuo na drugu stranu… I moja baba, stara 90 godina i baš religiozna, je na to rekla “Pa ti si kršten?!” Pa dobro, pa šta ako sam kršten?Poštujem tuđe a svoje čuvam, što bi se reklo.Ali tu obično promenim temu.

Koliko mediji utiču na naš stav prema religiji?

Posebno ističe uticaj medija na stvaranje loše slike i predrasuda prema osobama drugih veroispovesti. Ukazuje na količinu negativnih događaja koje mediji plasiraju stavljajući poseban akcenat na verovest njihovih aktera, te da iste mediji često ne prenose dovoljno objektivno.

Desi se neki napad u kome učestvuje osoba muslimanske veroispovesti i odjednom su svi ljudi protiv muslimana – islamofobija odnosno islamofobisti.Mislim da su za to krivi mediji, koji to forsiraju. “Oni su loši” i sad moraš sve muslimane da okarakterišeš kao da su isti kao taj jedan čovek. Jako pogrešno sa moje strane. Mislim da ako bismo učili i druge vere, da bismo poštovali druge malo više nego da budemo protiv njih, zaključuje Andrej.

Pretplati se
Obavesti o
guest
1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Kristina Lendvai
3 godine pre

Ovo je agnosticizam, nije ateizam jer Bog i verovanje u istog (ili ,,nesto“) ne mora da nuzno bude vezano za crkvu ili da bude u okviru naroda.